петак, 14. март 2014.

SUMORNO JUTRO

Izgubila sam tebe a našla reči
Da bi ispisivala pesme čežnje

Ali pevati ne umem
Sa slomljenom žicom na duši

Akorde spalih
U oblaku dima
Suza me guši

Znam da mi tu nije mesto
Pa zavapim kao da vrisne grom
I snagom svom
Skupljam rasute bele reči
Po crnom platnu

One su moja nada
Ali i nada mi dođe kao barikada
Ugasi mi ponekada
Poslednju svetiljku duše

U dubini tame
Svetle bele ptice zatočenice

Na obali jutra java se rađa
Umorna sam odoh da sanjam
Ili zapravo želim
Da se ne probudim

Dušanka Milatović

Нема коментара:

Постави коментар