RUKOPIS VEČNOSTI
Upali sveću pred policom sa knjigama
Teškom kao nadgorbni kamen
Spusti dušu na kolena
I ne idi na groblja
Tu ti najmiliji počivaju
Kad ti leva strana tela zadrhti
Pred rukopisima večnosti
Povorke likova sa svetlim oreolima
Setiće te na vreme šetnje po stvarnosti
Ne budi uplašen
Ima neko ko te gleda s one strane tajne
I crpi nektar iz uvenulih dojki
Da te sačuva od sumornih buđenja
Baci ružu na raspeće srca
Kao na nabujalu bol
To je majka koja te dojila
I u večnosti se moli
Kao što se živa za tebe molila
Dušanka Milatović

Нема коментара:
Постави коментар