Svaki prekid, bilo ljubavne, bilo prijateljske veze treba prihvatiti
dostojanstveno. Ne treba nikad žaliti za onima koji su otišli. Ne treba
se ponižavati i na bilo koji način im stavljati do znanja da nam
nedostaju. Čak i kad bi se vratili, to više ne bi bili isti ljudi, oni
su nestali kao i ljubav koja je postojala. Ni mi posle njih nismo više
isti. Ostala je praznina koja čeka da je neke nove osobe popune, ostale
su skupljene ruke koje čekaju da zagrle. Ne pitajte se gde ste
pogrešili, najverovatnije niste nigde. Život je jednostavno takav, veze
su takve, nalik na knjige. Neko ih čita sa uživanjem, pažnjom i
uvažavanjem i uvek im se rado vraća a neko prelista na preskok i baci u
ćošak da se na njih skuplja prašina.
Dušanka Milatović
четвртак, 11. август 2016.
недеља, 20. март 2016.
NISAM TU
Nisam tu da nekog tražim
Nisam tu da budem nađena
Nisam tu da se mirim
Ni sa kim nisam posvađana
Ja sam izgubljena u sopstvnoj slici
I jedino sa sobom u zavadi
Ja sam tu po navici
Nisam tu da uhvatim slobodnu pticu
Ni da usvojim lutalicu
Moja se duša sklanja
Od praznih obećanja
Ja sam od onih što bi pali
I kad bi na ravno stali
Nisam od onih što se ulizuju
Ja sam od onih što vole da opsuju
I ne kažem "ne" kad treba reći "da"
I ne nabacujem osmeh kad mi se plače
Nisam tu da istražujem neistine
I narušavam mir
Nisam tu da se igram
Jer posle igre ne ostaje ništa
Nisam tu da trošim korake po tuđim poljima
Noge su mi na oblacima
A glava pod tvrdom zemljinom korom
Sve mi je naopačke i naglavačke
Tu sam da volim plave krugove
Nisam tu da plaćam dugove
Koje nisam napravila
Nisam ja ničija zvečka
Da ga zabavljam u besanim satima
Niti ciganska mečka
Da mu igram pred vratima
Ja sam od onih
Što će na pljusku stajati celi dan
I neće vas upitati
Imate li možda kišobran
Nisam tu da budem nađena
Nisam tu da se mirim
Ni sa kim nisam posvađana
Ja sam izgubljena u sopstvnoj slici
I jedino sa sobom u zavadi
Ja sam tu po navici
Nisam tu da uhvatim slobodnu pticu
Ni da usvojim lutalicu
Moja se duša sklanja
Od praznih obećanja
Ja sam od onih što bi pali
I kad bi na ravno stali
Nisam od onih što se ulizuju
Ja sam od onih što vole da opsuju
I ne kažem "ne" kad treba reći "da"
I ne nabacujem osmeh kad mi se plače
Nisam tu da istražujem neistine
I narušavam mir
Nisam tu da se igram
Jer posle igre ne ostaje ništa
Nisam tu da trošim korake po tuđim poljima
Noge su mi na oblacima
A glava pod tvrdom zemljinom korom
Sve mi je naopačke i naglavačke
Tu sam da volim plave krugove
Nisam tu da plaćam dugove
Koje nisam napravila
Nisam ja ničija zvečka
Da ga zabavljam u besanim satima
Niti ciganska mečka
Da mu igram pred vratima
Ja sam od onih
Što će na pljusku stajati celi dan
I neće vas upitati
Imate li možda kišobran
субота, 19. март 2016.
петак, 6. новембар 2015.
ČEKANJE
Blagoslovene da su staze
Kojima sam lutala tražeći tebe
Sejući sebe
Između dva krika
Blagosloveni da su sati
Zime i leta
Svo vreme u rasejanju
Dok u očajnom stanju
Čekam i patim
Kamo sreće da opet budem
Tvoja Ines
Ne daj me
Ne daj da zarastem u mahovine
Tu nikad ne bi iznikla
Traži me u travi
Tamo te čekam
Blaga i dobra kao mesečina
Skrivena u skute
Plavi sanjar u tišini
Što skuplja suze prosute
Čekaću i patiću
Čekanje mi ne predstavlja ništa
Ni Raj mi bez tebe ne treba
Radije ću s tobom u pakao
Vrati se
Potraži me
U predgrađu čistilišta
Kojima sam lutala tražeći tebe
Sejući sebe
Između dva krika
Blagosloveni da su sati
Zime i leta
Svo vreme u rasejanju
Dok u očajnom stanju
Čekam i patim
Kamo sreće da opet budem
Tvoja Ines
Ne daj me
Ne daj da zarastem u mahovine
Tu nikad ne bi iznikla
Traži me u travi
Tamo te čekam
Blaga i dobra kao mesečina
Skrivena u skute
Plavi sanjar u tišini
Što skuplja suze prosute
Čekaću i patiću
Čekanje mi ne predstavlja ništa
Ni Raj mi bez tebe ne treba
Radije ću s tobom u pakao
Vrati se
Potraži me
U predgrađu čistilišta
среда, 7. октобар 2015.
ZA TVOJE OČI LEDENE
Oči su ti zvezde severa
Srce ti je kugla ledena
Mirišeš na mrak
A kad se razdanjuje
Čini mi se da me i Nebo obmanjuje
Koračam kroz špalir senki
I zamrznutih utvara
Svaki korak novu ranu otvara
Koračam kroz nemušte ulice
Grčevito hvatajući ledenice
Koračam kao slepa
Na kraju ledenog puta
Vidim ti lice
Sliko moja lepa
Dok te kroz mraz nazirem
Duša mi se kao papir cepa
U mom srcu nemoćne misli
Skupljaju prah sa spaljene čarolije
Mešaju se sa suzama
I stapaju u ledeni grumen
Nad kojim se tužni barjak vije
Opet će hladna noć pasti
I strašna se zima sprema
Pitaću se dokle ovako
A u tami odgovora nema
Vetar će zavijati
Grmeće i sevati
Padaće suze čemerne
Za tvoje oči ledene
недеља, 20. септембар 2015.
O B E Ć A NJ E
Možda i neće doći po mraku
Tragovima tuge
Da preseče crnu traku
Ispred kapije mog srca
Možda neće doći ni po danu
Tragovima sumnje
Da previje mi ranu
Melemom sa usana
Možda nikad neće doći
A obećao je
Bože daj mi nadu u obećanje
Da mi čekanje ne bude teret
Već radovanje
I glasnu muziku pusti
Da ne čujem svoje srce
Možda će ipak doći
Obećao je
уторак, 15. септембар 2015.
Z I D O V I
Budim se često
I u pauzama između dva sna
Posmatram zidove
Ovaj zid iza mene skače
Ovaj levo čudno izgleda i tiho plače
Kao da je malo nakrivljen i kao da će pasti
Ovaj desno kao da će me zgromiti
A ovaj ispred mene kao da će se otvoriti
Bože ovi zidovi kao da će progovoriti
Osećam da zidovi drhte
Žale se na hladnoću
Mogu da čujem kako sviraju roletne
Tavanica se diže, spušta i u krug okreće
U sobu se uvlači drveće i kosu mi raspliće
Insekti sa zidova me napadaju
A ja se ne branim
Krevet mi je pun zemlje
A ja se ne čudim
I kao da ludim između dva sna
Zidovi pepeo posipaju po meni
Da li znaju išta o sebi
Ovi zidovi krivi kao da su živi
Da li me vole ili me samo bole
Uspavaj me Bože izvan četiri zida
Budim se često
U pauzama između dva sna
Ja nisam ja
I u pauzama između dva sna
Posmatram zidove
Ovaj zid iza mene skače
Ovaj levo čudno izgleda i tiho plače
Kao da je malo nakrivljen i kao da će pasti
Ovaj desno kao da će me zgromiti
A ovaj ispred mene kao da će se otvoriti
Bože ovi zidovi kao da će progovoriti
Osećam da zidovi drhte
Žale se na hladnoću
Mogu da čujem kako sviraju roletne
Tavanica se diže, spušta i u krug okreće
U sobu se uvlači drveće i kosu mi raspliće
Insekti sa zidova me napadaju
A ja se ne branim
A ja se ne čudim
I kao da ludim između dva sna
Zidovi pepeo posipaju po meni
Da li znaju išta o sebi
Ovi zidovi krivi kao da su živi
Da li me vole ili me samo bole
Uspavaj me Bože izvan četiri zida
Budim se često
U pauzama između dva sna
Ja nisam ja
Пријавите се на:
Постови (Atom)


