уторак, 15. април 2014.


USPOMENE

Tamo gde se kolju noć i dan
Zora zarudi bakarno ohola
Duša ne bi da se budi
Telo zadrhti od studi
Po srcu sam noževe pobola

Opet se sećam i predosećam
Uspomene me stižu
Kao gladan lav gutaju sve pred sobom
Sve izmiče
Jedino mi je Nebo bliže

Skrivam se iza drhtavih zastora
Uz pomoć svoje sene
Ne puštam Sunce u sobu
Ni ovaj dan nije za mene

Vratiću se u horizontalu
Slušaću daleki zvuk
Ali zaspati neću
Samo ću rukama pokriti lice
Moje je srce vuk
Što zavija na nebo iznad ravnice

Нема коментара:

Постави коментар